GLOBALNA RENESANSA
Transkript emisije Skalanada 10.02.2017.
Uvodno. Nije se čestito ni stišala reklamna kampanja vezana za Božić i Novu godinu, a evo stiže već druga, ona za Valentinovo. Ako hoćete pokazati nekome da ga volite, ispada da mu morate kupiti neki poklon. Tako nećete usrećiti samo onoga kome nešto poklanjate, već i Državu. Ekonomisti kroz medije jako pohvalno govore o porastu potrošnje Hrvata, jer to pozitivno djeluje na rast BDP-a. A što ćemo mi u Skalanadi slušateljima pokloniti za Valentinovo, Zorane?
Kad sam ja nekada davno bio mlad i sklon zaljubljivanju, za Valentinovo nisam ni znao. A kada sam doznao, više mi nije trebalo. Barem ne u smislu nastojanja da nekim skupim poklonom zaslužim ekstra zahvalnost osobe koju volim ili tek pokušavam osvojiti. Ali ima tu i jedan dublji problem. Da li kupovinom nekog artikla, koji ne spada u one dnevno neophodne, doista pokazujete voljenoj osobi da ju volite, ili je de facto možda upravo suprotno? Da podsjetim, cijelo čovječanstvo sada je u največoj klimatsko-resursnoj gabuli u svojoj povijesti, upravo zbog pretjerane potrošnje prirodnih dobara. Poklanjanje nečega što nije neophodno, a troši prirodne resurse, znači uništavanje onoga što doista jeste neophodno za ljudski život, a to je zdrava biosfera, pa, iz te perspektive, takav poklon ne može biti akt ljubavi, niti može simbolizirati težnju nekoj dugoročnoj i harmoničnoj vezi, jer djeluje baš u suprotnom smjeru. Zato ćemo vam, u okviru ove emisije koja traga za novom normalnosti, za Valentinovo pokloniti „Otvoreni poziv za eksperimentiranje i sukreiranje Globalne renesanse“, koji su uputili 144 ugledna intelektualca koji su si kao svoju životnu misiju postavili zadatak da kataliziraju i pomažu sukreirajuću tranziciju u istinsko, miroljubivo, pravedno i zdravo čovječanstvo. Možete si u tražilicu utipkati „A Proposal for a Global Renaissance“ i doći ćete do originalnog poziva. Taj poziv je i de facto akt ljubavi, prema svakom od nas, ali i prema svima onima koji će doći nakon nas.
2. Kako je došlo do tog poziva? Što njegovi inicijatori žele postići?
Ovdje smo već puno govorili o ekstremnim socijalnim razlikama u svijetu, o mijenjanju klime, o kolapsu okoliša, o stanju resursa (osobito neobnovljivih), i kako sve to kod ljudi izaziva opravdan strah i osjećaj nesigurnosti u pogledu njihove budućnosti. Tim prije što se razvojni obrazac koji je tu situaciju izazvao još uvijek ne mijenja, a većina ljudi niti ne zna da alternative već postoje – jer informacije o tome mas-mediji ne prenose. Zato su autori krenuli od „Povelje o Zemlji“ dokumenta nastalog prije 20 godina, u kojem između ostalog piše:
„Mi već imamo potrebna znanja i tehnologije uz pomoć kojih je svakome moguće osigurati osnovno za život, a da se pritom smanjuje naš utjecaj na okoliš. U nastajanju je globalno civilno društvo koje otvara nove mogućnosti izgradnje demokratskog i humanog svijeta. Naši okolišni, ekonomski, politički, socijalni i duhovni izazovi međusobno su usko povezani, a ono što zajednički možemo učiniti je oblikovati inkluzivna rješenja.“
Dakle, imamo paradoks da je čovječanstvo na rubu da samo sebe uništi, dok zapravo ima sve što mu treba da prosperira. Tako da se svi mi kolektivno nalazimo pred praktičnim izborom i mogućnošću da pragmatično ubrzamo preobrazbu kako bi naš planet postao:
– Mjesto afirmacije života i obnove biosfere
– Mjesto koje će garantirati osnovna prava i potrebe svim ljudima
– Mjesto koje će promovirati suverenu slobodu i ispoljavanje kreativnosti svakom pojedincu
– Mjesto koje će biti dobro za svakoga i na kojem će svatko imati neku svoju ulogu
– Mjesto koje će poticati evoluciju humanosti
– Mjesto koje će promovirati suradnju zasnovanu na suosjećanju kako bi ona rezultirala ispravnim življenjem
Bill Mollison (jedan od idejnih začetnika Permakulture) zgodno je sažeo današnju situaciju svijeta: „Mada svjetski problemi postaju sve složeniji, rješenja su i dalje sramotno jednostavna“.
3. Koja su to rješenja koja postoje, a ne koriste se, dok svi i dalje radimo na vlastitom samouništavanju?
Autori „Otvorenog poziva“ podsjećaju na to što sve već imamo unutar ljudskog roda (ta lista je preduga za format ove emisije, pa ću ja navesti samo osnovno i bez poveznica na izvore konkretnih rješenja koji se mogu naći u originalu):
– Dakle, imamo obilne izvore znanja, rješenja, vještina, inovacija, resursa i tehnologija koje su nam na raspolaganju da osmislimo i sukreiramo jednu cjelo-sistemsku, dragovoljnu i povezanu tranziciju planetarnih razmjera u globalnu kulturu društvene i ekološke regeneracije. Zato Autori naglašavaju u svom „Otvorenom pozivu“ da je on dostupan SVAKOM ljudskom biću.
– Imamo izobilje primjera i modela iz stvarnog života o tome kako se naše socijalne sustave može preoblikovati na načine da istinski i u jednakosti služe dobrobiti svojih članova, ali i svih drugih bića ovog našeg globalnog doma.
– Imamo već isprobane ekonomske strategije kao što je bezuvjetni osobni dohodak uz pomoć kojih bi svakoga na svijetu mogli osloboditi okova financijskog ropstva, stvarajući prostor da se ljudi okupe oko stvarnih zajedničkih interesa, kreativnih poduhvata i dragovoljne tranzicije u kružnu ekonomiju davanja, zasnovanu na lokalno raspoloživim resursima.
– Imamo političke strategije poput Direktne demokracije i Države građana koje bi mogle u potpunosti eliminirati političku korupciju i zlouporabu ovlasti, prebacujući moć odlučivanja na lokalne ljude, na transparentnu samoupravu u koju bi svi mogli biti uključeni.
– Imamo modele tranzicije za urbana područja poput Tranzicijskih gradova, ili modela Jedno malo mjesto koji integriraju i inoviraju mnoge načine kako da preradimo i nanovo osmislimo zajednice u kojima živimo kako bi one bujale životom, bile otporne na poremećaje, imale ekonomiju kakva je njima lokalno potrebna, u kojoj bi svatko imao ono što mu je najpotrebnije za kvalitetan život – posebice hranu, energiju i kulturna zbivanja.
– Imamo metode regeneracije okoliša kao što su Permakulturni dizajn, Kampovi za ponovnu uspostavu ekosustava, Agroekologiju i stvaranje krajobraza s vodenim akumulacijama, koje bi nam omogućile da obnovimo goleti, uspostavimo bioraznolike urbane i ruralne ekosustave bogate hranom, ljekovitim biljem, materijalom za građenje i čistom vodom.
– Imamo obnovljive izvore energije koji svakom domaćinstvu mogu pružiti neophodnu čistu energiju.
– Imamo Internet kao zajedničko virtualno vozilo prema našoj Globalnoj renesansi, koje nam omogućava da se povezujemo, aktiviramo, koordiniramo i usmjeravamo.
– Imamo čak i strategije masovnog komuniciranja i izobrazbe kao što je Planetarna kampanja educiranja o pozitivnim novinama, nezavisna medijska mreža koja naglašava postojanje obilja ekoloških rješenja, socijalnih i tehnoloških inovacija i alata, alternativnih metoda upravljanja, alternativnih ekonomskih i financijskih sustava, plemenskih znanja i mudrosti…
– Imamo i Brojač globalnog jedinstva, alat koji nam omogućava da jasnije sagledamo planetarne razmjere uključenosti u Pokret za transformaciju svijeta.
– Imamo međunarodnu mrežu povezanih i visoko cijenjenih pojedinaca sposobnih da osmisle i organiziraju provođenje potrebnih promjena koje će imati najveći utjecaj na društvenu i ekološku regeneraciju.
4. Ako sve to već imamo spremno, očigledno je da nam još nešto važno nedostaje, inače bi se željene promjene već događale?
Naravno, najviše nedostaje široko rasprostranjena svijest da već raspolažemo sa rješenjima, inovacijama i odmah primjenjivim tranzicijskim modelima! Promicanje svijesti o postojanju rješenja mora se dovesti do točke da ona postane općeprihvaćena spoznaja (to je ono što sada nas dva pokušavamo). Tek tada će se dobiti podrška javnosti za Globalnu renesansu.
Nedostaje i jedan, po cijelom svijetu razglašen poziv, svakom, na sistemsku transformaciju, koji bi bio osnažen primjerima stotina milijuna ljudi koji već žive na način da su promjena koju žele vidjeti u svijetu.
Nedostaje suradnja i sa medijima u vlasništvu korporacija na lansiranju tog svjetskog poziva, jer su oni najrašireniji. Možda će ovo nekoga zaprepastiti, poručuju autori, ali moramo imati spremnost na suradnju i sa onima koji sada služe starom sustavu, ali pod novim uvjetima.
I, naravno, treba djelotvorno povezivanje sa transformacijskim filantropima, kako bi pojedinci i grupe koji rade na pionirskim poduhvatima dobili potrebnu financijsku podršku.
I na kraju, sad kad smo vam za Valentinovo poklonili „Otvoreni poziv za eksperimentiranje i sukreiranje Globalne renesanse“, nemojte ga nerazmotanog baciti u smeće. Imajte na umu da naš planet ima svoje metode kako se rješava onih koji po njemu čine nered, i pritom ga uopće nije briga da li je to prihvatljivo političarima i globalnim moćnicima. A Globalna renesansa nije nešto što će se dogoditi samo od sebe. Oko toga se svatko od nas mora, ali i može potruditi i uz to biti puno zadovoljniji nego sada. A cijena nečinjenja je naprosto neprihvatljiva.