Razvodnjavanje permakulture: od dizajnerske znanosti do vrtlarskog trenda
Napisao: Elyes Mkacher
Kao učitelj, dizajner i praktičar permakulture, sve češće se zatičem kako razmišljam o jednoj laganoj zabrinutosti koja mi polako raste u srcu. Ona proizlazi iz duboke ljubavi prema ljepoti i potencijalu permakulture te iz želje da se njezina istinska bit širi svijetom. Primjećujem da se riječ “permakultura” koristi sve češće, što je dobro, no često se upotrebljava na način koji sužava njezino duboko značenje. Ponekad se svodi samo na oblik vrtlarstva, skup održivih tehnika ili oznaku za povišene gredice. Iako su to lijepe prakse, takvo ograničeno shvaćanje može nenamjerno sputati golem potencijal onoga na što nas permakultura poziva.
Važno je prisjetiti se da permakultura nije knjiga strogih pravila niti popis koraka koje treba slijediti. U svojoj je srži to način gledanja na svijet, vođen skupom etika – briga za Zemlju, briga za ljude i pravedna raspodjela – koje nam služe kao zajednički kompas. Te etike se u život provode pomoću niza dizajnerskih načela, koja su poput blagih vodiča za naše razmišljanje: pomažu nam promatrati obrasce, njegovati odnose i surađivati s prirodnom mudrošću. Taj se proces može primijeniti na dizajniranje doma, izgradnju zajednice ili organiziranje svakodnevnog života.
Jedno od čestih pogrešnih shvaćanja jest da se permakulturu vidi prvenstveno kao poljoprivredu. Sam njezin naziv podsjeća nas na širu viziju – spoj je riječi “permanent” (trajna) i “culture” (kultura). Bill Mollison, jedan od osnivača, opisao je cilj permakulture kao stvaranje “sustava koji su ekološki zdravi i ekonomski održivi, koji sami zadovoljavaju svoje potrebe, ne izrabljuju i ne zagađuju, te su stoga dugoročno održivi. Permakultura koristi urođene osobine biljaka i životinja u kombinaciji s prirodnim karakteristikama krajolika i struktura kako bi stvorila sustave koji podržavaju život u gradu i na selu, koristeći najmanju moguću površinu zemlje.” Ta vizija odnosi se jednako na urbanističko planiranje i ekonomiju zajednica kao i na poljoprivredna gospodarstva. David Holmgren, drugi su-osnivač, izrazio je to ovako: “Permakultura se definira kao svjesno oblikovanje krajolika koji oponašaju obrasce i odnose prisutne u prirodi, a pritom daju obilje hrane, vlakana i energije za lokalne potrebe. Ljudi, njihove zgrade i načini na koje se organiziraju središnji su dio permakulture.” Permakultura je, dakle, stvaranje trajne kulture koja u potpunosti obuhvaća ljudska staništa i društvene strukture.
Zato želim svima nama, osobito onima koji su duboko uronili u ovaj put, uputiti prijateljski poziv da pažljivije promislimo o jeziku koji koristimo. Sama riječ “permakultura” ponekad može zvučati neodređeno. Kad je povežemo s njezinim temeljnim sastavnicama, za sebe i druge stvaramo jasniju i potpuniju sliku:
Možemo govoriti o etici permakulture kako bismo svoje djelovanje utemeljili u zajedničkoj, dubokoj svrsi. Rasprava o načelima permakulture otkriva misaone alate koji usmjeravaju naše dizajne. Govor o permakulturnom dizajniranju ističe namjerni proces stvaranja skladnih sustava. Dijeljenje permakulturnih praksi lijepo prikazuje njihovu konkretnu primjenu, dok obrazovanje za permakulturu omogućuje da se to cjelovito razumijevanje s pažnjom prenosi dalje.
Ta jezična preciznost nije puko akademsko cjepidlačenje – ona je ključni čimbenik integriteta i utjecaja permakulturnog pokreta. Da bi se permakultura doista mogla “proširiti u širinu” i “produbiti u dubinu”, moramo biti prepoznati kao dizajneri sustava, a ne samo kao vrtlari. Ta jasnoća je naš najvažniji alat. Ako se naš rad i dalje bude promatrao samo kao oblik poljoprivrede, naš će duboki potencijal da regeneriramo samo tkivo naše kulture ostati tragično neiskorišten. Dar permakulture jest njezin holistički, prilagodljiv okvir za stvaranje skladnog svijeta. Taj dar moramo poštovati jezikom koji je jednako dubok, namjeran i snažan kao i sam dizajnerski sustav – kako bi sjeme koje danas sadimo moglo izrasti u doista trajnu kulturu.
Kolektiv PermaVez poziva: pridruži nam se na okupljanjima: PERMAKULTURA? ŠTA TI TO TREBA U ŽIVOTU? 15.11.2025. i onda PERMAKULTURNI FORUM 2025. 22. i 23.11.2025.


Masanobu Fukuoka (2.2.1913. – 16.8.2008.) je neosporno jedan od najvažnijih pionira i filozofa permakulture. Njegova revolucionarna ideja o uzgoju riže bez oranja, gnojiva i pesticida postavila je temelje za mnoge permakulturne principe.