Kako je Kuba prebrodila krizu i izgradila stabilnije društvo
Trenutno se nalazimo u nekakvoj krizi. Nekima pada teže, neki su jedva primjetili da je nešto drugačije (blago njima). Svi smo u strahu od globalne pandemije, nekakve viroze od koje se umire. Zatvoreni smo u kuće, gledamo vijesti, čekamo kada će sve ovo proći. Djeca ne idu u školu, ljudi ne idu na posao. Gube se poslovi. Zatvaraju se poduzeća. Ljudi mirno stoje u redovima ispred trgovina, nitko se ni sa kim ne svađa. Ljudi su postali malo svjesniji svoje krhkosti, kao da su postali mrvicu ponizniji. Svijet se usporio, zagađenja je manje, manje buke, manje nepotrebne potrošnje. Mnogi se nadaju da se uskoro vraćamo na staro. Ja ne. Niti vidim mogućnost da se sve vrati na staro, niti bih tako nešto ikad poželio.
Razmišljao sam, ima li ovakvo stanje kakav presedan u povijesti. Je li ikad ranije sve jednostavno stalo? I što slijedi? Hoće li sada nastupiti glad? Nestašice struje, energenata, hoće li svijetom zavladati neka fašistička stranka, dolazi li 1984.?
Kako je Kuba preživjela peak oil?
Danas mi neobjašnjivo prija ovaj dobar stari dokumentarac koji opisuje kako je Kuba prebrodila jednu malo drugačiju krizu. U redu, nestašica nafte je prouzročila nestašicu hrane, transporta i drugih udobnosti. Mi sad imamo neki drugi uzrok, ali svodi se na isto. Nestašica stvari koje smo outsource-ali, prepustili nepoznatim ljudima da nam osiguraju po uvjetima na koje nemamo utjecaj. Hoće li se ova kriza rastegnuti do te mjere da ljudi počnu saditi hranu u gradskim parkovima? Da upregnu volove, ili idu na magarcima u školu? Ili će sve krenuti u suprotnom smjeru, nekom visoko tehnološkom? Ipak, zanimljivo je pogledati kako je Kuba riješila problem koji nikad ranije nisu vidjeli. Možda nam ukaže kako da mi riješimo problem koji sami nismo nikad ranije doživjeli.