Permakultura, objašnjenje pojma i iskustva iz naših krajeva

Tipične zablude

Što više istražujete permakulturu, postaje vam jasnije koliko ona može različito izgledati na raznim mjestima. Koliko je različitih primjena. Vjerujem kako ovo može izazvati neke zablude u koje sam i sam ulazio. Ja bih spomenuo tek neke od mojih dosadašnjih zabluda.

Permakultura je vrt, recikliranje, solarna energija…

Na početku teksta sam napisao što po meni permakultura nije. Ona je alat kojim formiramo i održavamo vlastiti ekosustav najbolje što možemo i znamo. Permakultura je razlog zašto npr. želimo vlastitu energiju. Razlog zašto sami uzgajamo hranu. Ona je i način kako do toga dolazimo. Način kako bez puno novca dolazimo do kuće. Način kako radimo više stvari odjednom, ako nam nedostaje slobodnog vremena. Znam da je to zbunjujuće, međutim permakulturu često uspoređujem sa znanošću poput matematike. Poznavanje brojeva nije bavljenje matematikom, matematika je razlog što ih trebate znati. Planiranje kućnih financija nije bavljenje matematikom, matematika je alat kojim dolazite do rješenja. Isto tako, permakulturom se možete služiti i ako nemate vrt, a vrt možete imati i bez permakulture.

U permakulturi se ništa ne radi

Da, često mi je to padalo na pamet gledajući primjere nekih organizacija. Grupice mladića i djevojaka koji su uvijek dobro raspoloženi, igraju se u blatu. Ili vječni polaznici tečajeva, ljudi koji su stalno na nekim radionicama a nikako da nešto sami naprave. Ja sam prije svega praktičar. Kada nešto radim, želim vidjeti rezultate. Kada mi netko govori o sebi, i njegove rezultate želim vidjeti. Za rezultate se itekako treba naraditi. Ako odabere dobru metodu, možda će ostvariti bolje rezultate ili se manje naraditi. Ako uživa u tom što radi, često neće uopće biti jasno radi li on ili se zabavlja. Često rezultati nisu jasni nikome osim onom tko ih je ostvario, tek nakon dosta godina to razumijem i uvažavam. Svatko najbolje za sebe zna što može korisno permakulturom postići.

Permakultura zahtjeva promjenu načina života

Permakultura nudi praktičnija rješenja nekih problema. Možda vas ona navedu na ozbiljne životne promjene, ali mislim da to mora doći prirodno. Morate osjećati da je to ono što želite. Ja sam recimo proučavajući permakulturu shvatio koliko novca nepotrebno trošim grijući kuću el. energijom. Nekoliko dana mjesečno radim samo kako bi mi u kući bilo toplo. Kako bih stisnuo dugme, namjestio temperaturu i uživao. Zamislio sam se i zaključio kako nije opravdano. Sagradio sam peć na drva. Da, moram u šumu po drva, ali ja šumu i volim. Da, imam dosta dodatnog posla, ali volim raditi. Za mene, ta je odluka bila opravdana i ne žalim zbog nje. Možda netko ima posve drugačije uvjete. Mora li on također mijenjati način grijanja zato što ja kažem kako je bolje na drva nego na struju? Permakultura ne zahtjeva promjenu, mi smo ti koji želimo promjene, a permakultura je tu da ih omogući.

Permakultura nije za obitelji

To je apsurd. Kao da bavljenje glazbom nije za obitelj. Obitelji, za razliku od samaca, teže uvode novitete u život. Teže nalaze vrijeme za proučavanje novih stvari, teže eksperimentiraju. S tim dijelom se slažem, znam iz vlastitog iskustva. Ulog je mnogo veći, greške se skuplje plaćaju. Vjerojatno je to razlog što su trenutno u permakulturi u našim krajevima dominantniji samci. Po slobodnoj procjeni, češća je situacija da već formirana skupina ekologa prihvati permakulturna načela. Također, često je da se jedan član obitelji izdvoji i samostalno proučava permakulturu. Ako je ostatak obitelji dovoljno tolerantan, oni to podržavaju, ali se ne uključuju. Tu bih istaknuo i jedan posve drugi problem koji nije vezan za permakulturu. Često se u raznim drugim područjima u neku aktivnost uključuje samo jedan član obitelji. Taj problem je permakultura naslijedila, ali možda može pomoći u rješavanju. Očekujem kako će to postati vrlo važna stavka permakulture, zaštita obitelji.

Mora se graditi otpadom

Gradnja otpadom je ponuđena kao logičan izbor u kraju koje obiluje otpadom, a to su urbane sredine. U šumi, graditi ćemo drvetom. U kamenitoj pustoši, naravno kamenom. Poljoprivredne regije obiluju zemljom i biljem, pa je tradicija gradnja slamom, trskom, blatom. Većinu ovih rješenja smatrati ćemo lijepima. Naviknuti smo gledati te materijale, i to je ono što očekujemo vidjeti u nekom kraju. Smeće iz gradova skrivamo od vlastitog pogleda, razvili smo averziju prema tom prizoru. Tko bi onda htio u kuću ugraditi smeće? Pa što da radite ako vam je kuća potrebna, nemate novaca, nemate prirodnijih materijala. Živite kod prijatelja? Permakultura nam je donijela predivne jeftine kuće, ali izgrađene od otpada. One su odlično rješenje da smanjimo količinu otpada, a da dobijemo priželjkivanu kuću. Ipak, meni se to nije svidjelo. Napravio sam zidanu kuću. Kroz permakulturu sam naučio kako da ju napravim izuzetno malenom. Zahvaljujući tome je i napravljena.

Ne smijete više okopavati vrt

Kroz permakulturu sam upoznao izuzetno hvaljenu tehniku uzgoja povrća bez kopanja. Zovu to “vrt bez motike“. Livada se pokrije debelim slojem sijena, ispod kojeg se onda sije povrće. Moram priznati da sam ostvario odlične rezultate na taj način. Nisam baš imao slobodnog vremena, i vrlo jednostavnom metodom sam ostvario uzgoj hrane oko vikendice daleko od kuće. Istodobno kod kuće imam vrt koji se redovito okopava. Dvije različite metode iz dva različita razloga. Tu gdje pokrivam sijenom, nema me po nekoliko tjedana. Nemam prilike zalijevati. Malo korova mi ne smeta uopće. Produktivnost vrta mi nije na prvom mjestu. Tu gdje kopam, ujedno i kompostiram. Imam dakle gnojiva dovoljno. Erozija me ne brine. Na malom prostoru moram uzgojiti dovoljno hrane. Okopavanje mi je dalo bolje rezultate. A spomenuo sam kako sam čovjek koji cijeni rezultate.

Za kraj…

Ovdje sam samo kratko opisao kako ja doživljavam permakulturu. Sve što je napisano odražava isključivo moje stavove i razmišljanja. Ako se ne slažete sa nečim što je napisano ili mislite da treba bolje objasniti, molim da me kontaktirate. Ako vam je bilo korisno, bilo bi mi drago da članak podijelite sa svojim prijateljima.

Autor: Nikola