LOKALNI IZBORI 2021. – „PROSTOR“ ZA RAZMIŠLJANJE O BUDUĆNOSTI

Naslovna fotografija: humanium.org


ŠTO NE SMIJETE PROPUSTITI DA PITATE KANDIDATE SA LISTA ZA PREDSTOJEĆE LOKALNE IZBORE

 „Šalabahter“ za raspravu o tome kako zadovoljiti naše osnovne potrebe u kriznim vremenima, a ne potrebe korporacija i kapitala koje zanima samo profit

Uvodno

Na svim dosadašnjim izborima – lokalnim i nacionalnim – kandidati stranaka su raspravljali o mnoštvu tema, uglavnom nadmečući se u nuđenju „ružičastih“ obećanja i projekata koji će nas (navodno) po svim aspektima osobnog standarda i potrošnje približiti najbogatijim zemljama EU i svijeta. Nikada do sada niti jedna stranka svoje predizborne nastupe nije temeljila na jasnom konceptu suočavanja društva s nespornim globalnim prijetnjama: klimatskom krizom, šestim masovnim izumiranjem, ogromnim (i dalje rastućim) nejednakostima među ljudima, te o iscrpljenosti resursa na kojima počiva globalna ekonomija. Za mlade i za buduće generacije, to su egzistencijalno najvažnije teme.

Od vrhunskih znanstvenika stižu upozorenja da imamo možda samo još deset godina da svoj utjecaj na zemljine eko-sustave svedemo na mjeru koja će biti dostatna za dugoročni opstanak ljudske vrste. Dakle, zbog opstanka današnje djece i budućih generacija, u samo deset godina morale bi se dogoditi ogromne promjene u načinu našeg življenja. To je odgovornost i moralni teret s kojim se moramo suočiti svi i to odmah! Ne može se još jednom na četiri godine odgoditi bavljenje klimom do narednih izbora, od toga ne može biti važnijih međustranačkih prijepora i povijesnih tema, niti može biti važnijeg društvenog cilja zbog kojeg bi trebalo mobilizirati sveukupne ljudske, tehničke i financijske resurse – do ovog o kojem ovisi puki opstanak ljudske vrste. Ovo više nije samo jedna od mogućih stranačkih tema, ovo je sada povijesno testiranje odgovornosti nas, odraslih ljudi, prema vlastitoj djeci. Ovo ne može čekati ni dogovore u UN i EU, pa čak ni na nacionalnoj razini. Mi smo kao roditelji odgovorni svojoj djeci osigurati minimalne uvjete za življenje tamo gdje živimo (na lokalnoj razini), čak i ako sve ostale razine zakažu. Zato je za sve nas odrasle prioritet iznad svih ostalih organizirati se za neminovne promjene načina življenja, a proljetni lokalni izbori moraju se iskoristiti za dogovaranje – KAKO! 

Naputak za korisnike „šalabahtera“

Ovo je namijenjeno za razgovore sa stranačkim kandidatima SVIH stranaka i s nezavisnim kandidatima, a zbog sve djece (uključivo njihove vlastite) i budućih generacija. Lokalna razina može se dojmiti presićušnom za suočavanje s tako velikim globalnim prijetnjama, ali je to još uvijek jedina razina na kojoj gotovo u svakoj zemlji ima značajnih i uspješnih pomaka u korist održivosti i na jačanju otpornosti stanovništva na iznenadna krizna stanja. Zbrojeno, takvih pozitivnih primjera ima već jako veliki broj po cijelom svijetu. Od korisnika „šalabahtera“ se očekuje da bude vrlo obazriv prema svojim sugovornicima, od kojih se možda i većina prije nije dovoljno informirala o ovim temama. Pažljivo slušanje kandidata i mirno i argumentirano postavljanje pitanja, koja ne smiju biti usmjerena na njihov ego već na konkretni problem lokalne zajednice, trebaju biti pravilo. Nama ne trebaju konflikti s kandidatima, već suradnja s njima i iniciranje promjene njihova razumijevanja vanjskih okolnosti, pa i njihove osobne promjene.  

GLOBALNE PRIJETNJE STANOVNIŠTVU LOKALNIH ZAJEDNICA

U proteklih cca 200 godina, otkako se koriste fosilna goriva, najmoćnije zemlje svijeta nametnule su danas dominirajući razvojni obrazac kojeg karakterizira težnja ka stalnom gospodarskom rastu i maksimiziranju profita. Takav razvojni obrazac nužno stavlja u drugi plan njegove ekološke, društvene i kulturne posljedice. Sada znamo da su te posljedice postale tako velike da ugrožavaju i sam opstanak ljudske vrste. One se manifestiraju kao čitav niz narastajućih kriza. Sve su međusobno povezane, pa se za svako rješenje za konkretni krizni događaj prethodno mora razmotriti kako isto djeluje na ostale krizne pritiske i uskladiti ga s njima. To vrijedi i za sadašnju korona pandemiju. Svi bi da se nakon pandemije sve što prije vrati na staro, a onda da uz visoke stope rasta pokušamo sustići i one najbogatije(!). Zaboravljamo (zapravo potiskujemo iz svijesti, jer sve što treba znati već se odavno zna) da bi time u puni pogon stavili sve one mehanizme koji razaraju jedini planet na kojem naša djeca mogu živjeti. Vraćanje na staro je vjerojatno najnepovoljnija opcija za okolnosti prema kojima idemo. Zato ćemo u nastavku razmotriti neke od kriznih pritisaka koji će presudno utjecati na život u lokalnim zajednicama, odnosno, na život u jedinicama lokalne samouprave (JLS) i jedinicama regionalne samouprave (JRS) kojima uskoro predstoje izbori.

Primarni generatori promjena

Klimatska kriza je najveća prijetnja čovječanstvu IKAD. Iza ove tvrdnje stoji Generalni tajnik UN-a, Antonio Guterres, stoji i Papa Franjo, stoji 11000 znanstvenika iz 153 zemlje (Drugo upozorenje znanstvenika čovječanstvu od prije 3 godine). Upozorenja IPCC-a (Međuvladinog panela za klimatske promjene) o reperkusijama na klimatske parametre raznih klimatskih scenarija nužno su oprezna, jer su plod konsenzusa znanstvenika iz mnogo zemalja. Problem je što se realne klimatske promjene događaju puno brže od predviđanja IPCC-ovih modela. Tako se još na klimatskoj konferenciji u Parizu prije pet godina govorilo o potrebi svođenja globalnih emisija stakleničkih plinova na Ø do sredine ovog stoljeća. Danas mnogi ugledni klimatolozi upozoravaju da bi se to moralo postići za deset godina! Ono što se politički uspjelo dogovoriti unutar EU je da se emisije moraju smanjiti za 55% do 2030.g., ali ne i kako. Ni ostale zemlje potpisnice Pariškog sporazuma uglavnom ne provode ni ona skromna obećanja o smanjivanju emisija, na što su se iste obvezale još u Parizu, a koja bi vodila zaustavljanju  globalnog zatopljenja na 3ᵒC do kraja stoljeća, mada je za buduće generacije imperativ da se zatopljenje zaustavi na 1,5ᵒC. Procjene su da bi zatopljenje od 3ᵒC  rezultiralo s barem 100 milijuna klimatskih izbjeglica do kraja stoljeća, da bi pritom jugoistok Europe bio preplavljen izbjeglicama, iako bi se i sam borio s nestašicama hrane i sušama. K tome, nepovratne klimatske promjene time ne bi bile zaustavljene, pa bi se katastrofe samo nastavile. Situacija s podizanjem razine mora još je kompliciranija, jer se taj proces  ubrzava. Glaciolozi i geolozi u geološkoj povijesti Zemlje ne mogu naći niti jedan period tako brzog zatopljenja kakav se dogodio u proteklih 200 g., pa da bi na njemu mogli zasnivati svoja predviđanja. Za ilustraciju, od vrhunca ledenog doba, prije 20000 godina, globalna temperatura je narasla za 10ᵒC, a razina mora se podigla za 130m. Dakle, 13m po 1ᵒC zatopljenja. Glaciolozi znaju da je bilo perioda kada je razina mora rasla i 4,5m tijekom samo jednog stoljeća. A mi znamo da se u dva stoljeća industrijalizacije uz pomoć fosilnih goriva globalna temperatura već podigla za 1,1ᵒC, samo što ne znamo kako brzo će se dogoditi posljedično podizanje razine mora (koje će se dogoditi čak i kad bi ovog časa prestali s emisijama stakleničkih plinova, jer se radi o našem utjecaju na klimu iz prošlosti). Najbolja procjena sadašnjeg procesa otapanja leda i podizanja razine mora do kraja stoljeća, po uglednom oceanografu Johnu Englanderu, je: 1,5m do 3m. I još nešto, 2019. godine koncentracija stakleničkih plinova u atmosferi dosegla je 413 ppm-a. Prirodna razina mora kod koncentracije od 400 ppm-a je za 21 m viša od sadašnje(!!!). Jest da dugo treba da se more podigne do te razine, ali ta ravnodušnost današnje generacije prema onome što se čini budućim generacijama (ako ih uopće bude do tada), doista nas moralno srozava do dna.  

Kraj ere fosilnih goriva. Za sve što radimo (od pasivnog gledanja u neki ekran, do korištenja golemih strojeva za iskapanje mineralnih sirovina) potrebna je energija. Preko 80% te energije još uvijek dolazi iz fosilnih goriva (koja su neobnovljiva, a najdostupnija nalazišta smo već potrošili). Da bi se globalno zatopljenje zaustavilo na 1,5ᵒC, što nam je imperativ zbog djece, u narednih deset godina bi morali prestati koristiti fosilna goriva. Čak i ako ne postupimo po ovom imperativu, tijekom ovog stoljeća ćemo svakako ostati bez fosilnih goriva, jer će komercijalno dostupna izvorišta biti iscrpljena. Dakle, potreba da se pripremamo za funkcioniranje bez fosilnih goriva je banalno logična i očigledna, mada se uporno ignorira.

Implikacije združenog djelovanja klimatske krize i napuštanja fosilnih goriva na naš dosadašnji način življenja tako su velike i neugodne da ih niti jedna dosadašnja administracija nije htjela ili znala uključiti u ono na čemu će raditi tijekom svog mandata. Ni šira javnost nije sklona radikalnim promjenama, pa možda i nesvjesno nastavlja slijediti iluziju o beskonačnom gospodarskom rastu, nadajući se da će jednom svi moći imati sve što požele, uprkos realnosti da će uskoro ostati bez 80% energije i da žive na planetu na kojem svega što podržava njihov život ima sve manje, jer se resursi rasipaju i na trivijalnosti, a biosfera nesmiljeno uništava. Mnogi se nadaju da će se pojaviti (čak da ih netko već ima u ladici) neki epohalni izumi koji će u samo deset godina odmijeniti fosilna goriva oko kojih smo gradili svoj način življenja proteklih 200 godina. Takvi bi trebali vlastitu djecu zapitati jesu li spremna svoju sudbinu staviti na kocku uz tako neizvjesnu opciju. 

Desetljećima se nije reagiralo na upozorenja znanstvenika što se dešava s planetom na kojoj živimo. Ni UN, ni EU, ni nacionalne vlade nisu se uspijevale oteti utjecaju kapitala i korporacija, koji su moćni zastupnici onog tankog sloja najbogatijih ljudi (osam najbogatijih pojedinaca kontrolira veće bogatstvo od najsiromašnije polovice čovječanstva, odnosno bogatstva od kojeg živi blizu četiri milijarde ljudi) kojima još uvijek odgovara održavanje sadašnjeg modela funkcioniranja globalnog gospodarstva. Možete li onda biti sigurni da će globalne i nadnacionalne institucije u narednih deset godina uspjeti dogovoriti, organizirati i provesti ono što im već desetljećima ne uspijeva – da im prvi prioritet bude zadovoljavanje osnovnih potreba stanovništva svugdje u svijetu u uvjetima velikih promjena u biosferi i uz konstantne napore da se prestanu činiti daljnje štete okolišu? Možete li biti sigurni da će se barem naši nacionalni nositelji odlučivanja narednih deset godina potpuno posvetiti osnovnim potrebama stanovništva i jačanju otpornosti na krizna stanja? Hoće li to moći? Jer, pandemija još traje, na to su se nadovezali katastrofalni potresi, ako se u proljeće ponove poplave, pa veliki ljetni požari, slaba turistička sezona…?! A što se planova tiče, zavirite u Nacrt nacionalne razvojne strategije 2030., fokus je na gospodarskom rastu od 3%, radi  dostizanja 75% EU prosjeka, pa se zbog toga Država kani povući iz gospodarstva da bi ga prepustila „produktivnim poduzećima i iskustvima“ te „internacionalizaciji“ (a to su baš oni koje interesira samo profit, a ne zadovoljavanje potreba lokalnog stanovništva!). Da bude potpuno jasno: istovremeno raditi na napuštanju fosilnih goriva radi spašavanja klime i stremiti gospodarskom rastu nije moguće! To su međusobno isključivi procesi – s manje energije je moguće obaviti samo manje poslova, pa BDP iz čisto fizičkih razloga tada ne može rasti. Sadašnji stvarni prioriteti Države mogu se iščitati iz najvećih nacionalnih investicija, koje još uvijek idu na infrastrukturu vezanu uz fosilna goriva (nove autoceste i ceste, veliki tuneli i mostovi, LNG terminal, modernizacija zračnih luka, novi lučki kapaciteti, koncesije za eksploataciju ugljikovodika, borbena eskadrila…). Pitanje je: koliko Država, rastegnuta akutnim krizama, koja se čvrsto drži dominantnog gospodarskog modela fokusiranog na rast, uopće može biti od pomoći JLS-ima i JRS-ima na njihovim suočavanjima s nadolazećim krizama?

Da rezimiramo situaciju pred lokalne izbore: 

  • Vanjske okolnosti će se za JLS-e i JRS-e nesporno pogoršavati, a mali su izgledi da će im u suočavanju s njima Država ili nadnacionalne institucije moći biti od pomoći.
  • Zato su JLS-e i JRS-e zapravo jedine razine unutar kojih lokalno stanovništvo može dovoljno brzo organizirati svoje suočavanje s nadolazećim vanjskim krizama, ukoliko lokalni nositelji odlučivanja budu htjeli raditi na tome. 
  • Sretna je okolnost da upravo proces lokalizacije (nasuprot globalizaciji) smanjuje sve one negativne utjecaje čovjeka na globalni okoliš i resurse, istovremeno jačajući lokalnu otpornost na krize, pa su baš zato lokalne zajednice najpovoljnija i ujedno najzainteresiranija razina za suočavanje s onim krizama koje se više ne mogu izbjeći.   

Kroz svaku krizu stanovništvo lakše prolazi ako su mu zadovoljene osnovne potrebe: ako nitko nije gladan ni žedan; ako ima dovoljno energije da mu nije hladno i da si može pripraviti topli obrok; ako ima siguran krov nad glavom i ako živi u zajednici u kojoj ljudi brinu jedni o drugima. Nitko izvan lokalne zajednice ne može imati dovoljno motiva i upornosti da njenom stanovništvu organizira i osigura ove osnovne potrebe. Oko toga se moraju potruditi sami stanovnici. Zato moraju inzistirati da upravo zadovoljavanje njihovih osnovnih potreba bude prioritetan zadatak za svakog lokalnog nositelja odlučivanja kojeg biraju, odnosno, za svakog onog tko će se naći na izbornim listama. Svaki kandidat koji svoje glasove bude prikupljao pričama o „privlačenju investitora“, o „poslovnim zonama“, o „industrijalizaciji“, o „izgradnji podzemnih/nadzemnih garaža“, o „brendiranju destinacije“, o „jačanju konkurentnosti“, o „5G mrežama“, o „novim turističkim resortima“, o velikim infrastrukturnim zahvatima“… pokazuje da zapravo ne razumije prema kakvim okolnostima njegova JLS ili JRS ide. Pokušajmo to ilustrirati pitanjima hipotetskom lokalnom/regionalnom kandidatu, a koja su vezana uz vrlo izgledne vanjske krizne pritiske i njihovo djelovanje na osnovne potrebe stanovništva u JLS ili JRS.

O elementarnom razumijevanju stanja

  • Koji su ključni prioriteti naše JLS/JRS za naredne 4 godine, po vašem mišljenju?
  • Vjerojatno ste u medijima gledali reportaže o ekstremnim vremenskim događanjima diljem svijeta, pa i čuli upozorenja znanstvenika da se klima ubrzano mijenja. Generalni tajnik UN-a, Antonio Guterres, upozorava da nam je preostalo samo desetak godina da zaustavimo mijenjanje klime na podnošljivoj razini, pa poziva svih da proglase klimatsko izvanredno stanje. U tome ga podržava i Papa Franjo, kao i mnogo drugih pojedinaca, gradova i općina. Kako gledate na ta upozorenja? Što mislite kako će se na nas lokalno odraziti klimatska kriza? Što vi smatrate da bi se kod nas lokalno trebalo poduzeti? 
  • Smanjivanje emisija stakleničkih plinova ključno je za zaustavljanje klimatskih promjena, a to prvenstveno znači napuštanje fosilnih goriva. Kako gledate na posljedice napuštanja fosilnih goriva na funkcioniranje naše JLS/JRS? Gdje vidite najviše problema i najviše mogućnosti (transport, turizam, poljoprivreda, brodogradnja, infrastruktura, školstvo, …)?
  • U slučaju da budete izabrani, biste li vi podržali proglašavanje klimatskog izvanrednog stanja za našu JLS/JRS? Jer, to je već učinilo 1864 administrativnih jedinica u 33 zemlje, u kojima (zbrojeno) živi 820 milijuna ljudi.  

Objašnjenje: Proglašavanjem klimatskog izvanrednog stanja omogućava se brzo preusmjeravanje resursa i mobilizacija zajednice oko klimatske krize. Time se ujedno olakšava i usvajanje novih organizacijskih oblika potrebnih za nošenje s krizom, jer same standardne lokalne administracije obično ne raspolažu s dovoljnim kapacitetom za to.

O elementarnim potrebama stanovništva koje će biti ugrožene klimatskom krizom i napuštanjem fosilnih goriva.

HRANA

  • Kako je organizirana opskrba hranom stanovništva naše JLS/JRS, od kud nam dolazi hrana i za koliko dana imamo zaliha hrane u slučaju iznenadnog poremećaja u opskrbi?

Objašnjenje: Mada je hrana neophodna, dnevna, potreba svakog čovjeka, prehrambenom sigurnosti stanovništva u pravilu se lokalna politika uopće ne bavi. Sve je prepušteno tržištu, gdje dominiraju veliki trgovački lanci, s prodajnim centrima na rubovima naselja i velikim parkiralištima ispred. Za njih je hrana samo atraktivna roba na kojoj se može ostvarivati profit. Nabavljaju je tamo gdje je najjeftinija (iz cijelog svijeta), ne zamarajući se ekološkim i socijalnim uvjetima u kojima je proizvedena, ekološkim posljedicama njena pakiranja i transporta, pa ni njenim nutritivnim svojstvima. Da im ne bi previše financijskih sredstava bilo vezano za skladišne zalihe, prakticiraju just-in-time opskrbu robom. Zbog toga većina europskih gradova ima zalihe hrane dostatne za samo TRI DANA. Hrvatska uvozi preko polovice svoje hrane, pa poremećaj dobave hrane iz bilo kojeg razloga može za čas isprazniti police supermarketa. Trgovački lanci zatvaraju svoje ekspoziture čim im ne donose profit. Tako nastaju „prehrambene pustinje“. Stanovništvo cijelih naselja, pa i područja, osiromašeno nekim spletom okolnosti, preko noći izgubi mogućnost da u svojoj blizini kupuje hranu. Prisiljeni su putovati po hranu u druga mjesta, pa tako oni već siromašni postaju još jadniji. Tihi nestanak malih lokalnih poljoprivrednih proizvođača i kvartovskih dućana, pod naletom velikih trgovačkih lanaca, uskoro bi se mogao pokazati kao bolna greška.

  • Klimatske promjene i napuštanje fosilnih goriva svakako će imati veliki utjecaj na poljoprivrednu proizvodnju i opskrbu hranom. Kako vi mislite da će se to odraziti na sigurnost prehrane naše JLS/JRS i na prehranu naše djece u budućnosti? Što predlažete da činimo?

Objašnjenje: Industrijska poljoprivreda, čije proizvode kupujemo u trgovačkim centrima, je u potpunosti ovisna o fosilnim gorivima – za poljoprivrednu mehanizaciju, za umjetna gnojiva (plin), za zaštitna sredstva (nafta), za transport, za pakiranje (nafta/plin). Zato napuštanje fosilnih goriva za sobom povlači napuštanje industrijske poljoprivrede. S druge strane, klimatske promjene su praćene porastom srednjih temperatura,  ekstremnim vremenskim događanjima i promjenom režima oborina, zbog kojih se smanjuju urodi mnogih kultura, a ponekad bivaju i potpuno uništeni. Iz sustava UN-a (FAO; UNCTAD) opetovano stižu upozorenja da je situacija s hranom u svijetu sve ozbiljnija, 130 nacionalnih akademija znanosti i medicine upozorava da se svjetski sustav prehrane raspada, a mi mirno i dalje svoju prehrambenu sigurnost prepuštamo tržištu i tvrtkama koje zanima samo profit. Više detalja na:

Stanovništvo JLS-a i JRS-a moralo bi smoći odlučnosti da zanemari sve one šarene reklamne poruke prehrambene industrije na  televiziji, pa da objektivno sagleda globalne procese koji se događaju s hranom, i to iz službenih izvora međunarodnih organizacija koje se time bave. Onda bi možda shvatili da će im u doglednoj budućnosti jedini sigurni obroci hrane dolaziti s polja koja su im relativno blizu.

Zato je UNAPREĐIVANJE PREHRAMBENE SIGURNOSTI tema o kojoj bi svaka JLS i JRS morala imati česte rasprave i jasnu strategiju (kako će poticati lokalnu proizvodnju hrane – profesionalnu i hobističku, urbanu i ruralnu; kakvu će imati politiku lokalnih zaliha hrane i sjemenskog materijala; kako će potaknuti formalnu i neformalnu izobrazbu stanovništva o agro-ekološkoj proizvodnji hrane; kako uvesti rigoroznu zaštitu poljoprivrednih površina od prenamjene i kako ih učiniti dostupnim svakome tko kani na njima agro-ekološki proizvoditi hranu; kako dati apsolutni prioritet potrošnji lokalno proizvedene hrane nad hranom uvezenom s drugih područja, osobito iz inozemstva; kako uspostavljati savezništva s drugim JLS/JRS na pitanjima prehrambene sigurnosti, i sl.).

VODA

  • Klimatolozi nam najavljuju da ćemo s vremenom imati manje godišnje količine oborina, pritom upozoravajući da ćemo prave probleme imati zbog izrazito neravnomjerne raspodjele oborina – kad ih bude, bit će ih previše; a kad ih ne bude, to će biti duga sušna razdoblja. Kakve mislite da će to posljedice imati na naše sustave opskrbe vodom i odvodnje, na naše gospodarenje vodom, na vatrogastvo, na okoliš, na poljoprivredu, na prostorno planiranje? Što vi planirate poduzeti?

Objašnjenje: Stara praksa da se rade šterne i voda hvata kada je oborina puno i u njima čuva za vremena kada oborina nema, je, na žalost, napuštena. Obnavljanje te prakse treba poticati. Zbog turizma i apartmanizacije upuštali smo se u velike vodoopskrbne projekte. Bazeni se grade gotovo uz svaki novi objekt. Postala je uobičajena praksa da se vodom iz vodovoda automatski navodnjava hortikultura oko hotela, u kampovima, u mjesnim parkovima, pa i oko okućnica. Mnoge sredine bi htjele postati golf destinacijom. Za područja kojima predstoje duga sušna razdoblja, ovakvo razbacivanje potrošnjom vode je nerazumno. Jer, sada znamo da će pitke vode kao resursa biti sve manje, a isto vrijedi i za energiju. Veliki vodoopskrbni sustavi, koji vodu sa dalekih izvorišta tlače prema krajnjim potrošačima, su veliki potrošači električne energije. Ti sustavi se dimenzioniraju prema vršnoj potrošnji, na vrhuncu turističke sezone, kada su svi bazeni puni, kada hortikulturi treba najviše vode zbog ljetnih vrućina (što je zbrojeno višestruko više od uobičajenih potreba lokalnog stanovništva) – a to znači: velike cijevi, velike crpke, mnogo energije, skupa izvedba, skupo održavanje… S napuštanjem fosilnih goriva, kada raspoloživa energija bude uglavnom u formi električne energije, za sve namjene je neće biti dovoljno, pa će se moći koristiti samo za najnužnije potrebe. Predimenzionirani vodoopskrbni sustavi, veliki potrošači el.energije, će biti u problemima, kao i stanovništvo kojima to bude jedini način kako dolaze do vode.

Odvodnja bi mogla postati još neugodniji problem. Mega-projekti kanalizacijskih mreža, kojom se sva otpadna voda dovodi do nekog pročistača prije ispuštanja u more, ponos su mnogih sredina. Otpadna voda se do pročistača najčešće ne može transportirati samo gravitacijski, već mora biti tlačena. Opet: velike cijevi, velike crpke, mnogo energije, jako skupa izvedba, skupo održavanje… A zastoji na ovom sustavu „daleko se čuju“ (nosom). Zanimljivo je da razgovora o iskorištavanju otpadnih voda na mjestu nastanka: kompostnim toaletima, biljnim pročišćavanjem (lagunama), uporabi za hortikulturu i drugim rješenjima – gotovo da nema, a radi se o znatno jeftinijim sustavima.  

Svaka JLS ima makar DVD za gašenje požara. No, od ljetnih šumskih požara JLS-e se u pravilu štite pozivanjem na intervenciju Kanadera i uz pomoć navalnih vozila profesionalnih vatrogasnih jedinica. Kako će se gasiti požari kada se napuste fosilna goriva, kada Kanadera više ne bude, a možda ni kamionskih cisterni?! O tome sada nitko ne razgovara, mada je pripreme za takve okolnosti moguće napraviti samo sada, dok su nam fosilna goriva još na raspolaganju, jer bi nam bez njih te pripreme bilo vrlo teško, gotovo nemoguće izvesti. Radi se o dobro osmišljenom sustavu lokvi. Njih bi, uz pomoć velikih građevinskih strojeva i kamiona, danas bilo relativno lako iskopati i urediti njihovu vodonepropusnost u prirodnim depresijama. Služile bi kao strateška rezerva vode na slabo dostupnim pozicijama, a koje se pune tijekom kišnog razdoblja. Osim za potrebe gašenja požara, lokve bi u sušnim periodima olakšale život stočarima i pomogle preživljavanju divljih životinja (od insekata na dalje), što bi usporilo ili zaustavilo gubitak lokalne bioraznolikosti, a neke bi mogle biti od koristi i za poljoprivredu i proizvodnju energije. Nova generacija planskih dokumenata (za razdoblje do 2030.) morala bi se temeljito pozabaviti pouzdanošću opskrbe vodom i njenim gospodarenjem, u svijetlu napuštanja fosilnih goriva i mijenjanja klime!

ENERGIJA

  • Zbog klime i zbog iscrpljenosti rezervi fosilnih goriva, mi ćemo u dogledno vrijeme morati naučiti živjeti bez njih. Globalno gledano, to znači da ljudi moraju napustiti više od 80% energije koju danas koriste. Kako bi se, po vama, naša JLS/JRS trebala pripremati za drukčije energetske okolnosti?

Objašnjenje: Mnogi su uvjereni da je sve što se događa u gospodarstvu prvenstveno uvjetovano dostupnošću novca. To ipak nije tako. Presudna je dostupnost energije. Više detalja na:

Već smo rekli da je EU odlučila da će do 2030. godine smanjiti emisije stakleničkih plinova za 55%, dok klimatolozi upozoravaju da bi to trebalo biti 100%. Koji god cilj bude prevladao, nama slijedi brzo napuštanje fosilnih goriva. Ne treba nikakva mudrost da se zaključi da bi mi na svaki način trebali narednih devet godina iskoristiti za što masovniji prelazak na obnovljive izvore energije – primarno decentralizirane solarne i vjetro energije. No, ne smijemo imati iluziju da time možemo u potpunosti odmijeniti svu energiju koju su nam davala fosilna goriva (morat ćemo živjeti s manje energije), niti da će prelazak na obnovljive izvore za nas organizirati i provesti netko izvan naše JLS/JRS. Centralizirani sustavi opskrbe energijom bit će vremenom sve manje pouzdani, a njihovo održavanje sve skuplje, pa i nepodnošljivo skuplje, jer su osmišljavani primarno oko fosilnih goriva. Zbog toga će doći do smanjivanja gospodarskih aktivnosti, smanjivanja BDP-a, pa će se posljedično smanjivati sposobnost društva da ulaže u izgradnju i održavanje centraliziranih sustava za opskrbu energijom. Zato će naš budući standard energetske potrošnje prvenstveno ovisiti o tome kako ćemo se u kratkom preostalom vremenu organizirati i angažirati oko omasovljavanja izgradnje decentraliziranih energetskih sustava unutar JLS/JRS.

  • Mnogi djelovi naše JLS/JRS bogati su drvnom masom. Veliko je zanimanje naših i stranih investitora za izvoz drvne mase za pelete i ostale namjene, a pelete se kategoriziraju kao obnovljivi izvor energije. Kako gledate na takvo iskorištavanje naših šuma?

Objašnjenje: Trenutno se u svijetu događa deforestacija velikih razmjera, s ogromnim negativnim utjecajem na bioraznolikost i klimu. Za ljude je imperativ da zaustave i preokrenu taj proces. Zato se gospodarenje drvnom masom nikako ne smije razmatrati samo s aspekta interesa tržišta za drvo i proizvode iz drveta, i zbog mogućih dodatnih prihoda JLS, već i s aspekta ukupnih utjecaja toga na okoliš i zajednicu. Ukoliko bi neka JLS pokleknula pod interesom nekog investitora, velikog korisnika drveta, pa se dogodi da drvna masa bude eksploatirana brže od njena prirasta i/ili golom sječom (što je investitoru najjednostavnije i najjeftinije), onda ne samo da bi u kratkom roku mogla ostati bez šume, već i bez vode u podzemlju i bez plodna tla (erozija). S napuštanjem fosilnih goriva, ljudi će se u velikom broju vraćati ogrijevnom drvetu, što će samo po sebi ugroziti šume, pa nikako ne treba žuriti u „poslovno valoriziranje“ šuma. One su silno vrijedne onakve kakve su sada. 

Nesmotrenim poticanjem grijanja na pelete (tobože obnovljivi izvor energije) dogodio se nagli porast potražnje za peletama u EU. Pelete sa na tržište EU-a već dopremaju i iz Kanade i drugih dijelova svijeta. To je tipični primjer izrugivanja načelima održivosti i kategoriziranju obnovljivosti neke energije, jer se za dobivenu energiju grijanja iz prekooceanskih peleta u nečijem stanu u EU, potroši gotovo ista, a možda i veća, količina energije iz fosilnih goriva. Mislite li da bi itko pravio tvornice peleta kada bi se proces dobave drvne sirovine i proizvodnja peleta odvijali bez fosilnih goriva?! Pokušajte si vizualizirati šumske radnike kako odlaze duboko u šumu bez teških vozila na fosilna goriva, da tamo ručnim pilama ruše stabla, da drva izvlače iz šume uz pomoć konja, pa da ih konjskim zapregama transportiraju u tvornicu, da bi ih u tvornici usitnjavali neki OIE električni mlinovi, sušile OIE sušilice i peletizirali OIE strojevi. Onda bi gotove pelete pakirali u jutane vreće i zapregama odvozili na vlak prema korisnicima na EU tržištu?! Dobro, malo karikiram, ali mislim da je jasno da bez fosilnih goriva peleta ne bi bilo na tržištu.

JLS-e i JRS-e bi morale vrlo pomno organizirati proces napuštanja fosilnih goriva i prelazak na OIE (obnovljivi izvori energije), pritom osobito pazeći da se ne dogodi „juriš“ na šume. Ako se šume blagovremeno ne zaštite, posljedice na opskrbu vodom, na plodno tlo, na bioraznolikost mogle bi biti tragične i to dugoročno.  

KOMUNALNA INFRASTRUKTURA

  • Kakav je vaš stav o opremljenosti komunalnom infrastrukturom naše JLS/JRS? Kako vi gledate na buduće prioritete za ulaganja i održavanje te infrastrukture?

Objašnjenje: Ulaganja u širenje i viši standard opremanja komunalnom infrastrukturom bili su jedna od glavnih preokupacija lokalnih vlasti već više od stoljeća. Od makadamskih puteva, telegrafskih linija i gradskih plinara na ugljen nekad, do zračnih luka, svjetlovodnih kablova i 5G mreža sada. Pritom se obično puno više nove infrastrukture dodavalo, nego što se stare napuštalo. Proteklih desetljeća ukupna količina infrastrukture (vode, odvodnje, električne energije, centralnih grijanja, telekomunikacija, cesta, autocesta, željezničkih i tramvajskih pruga, benzinskih crpki, zračnih luka, putničkih i teretnih luka, marina, parkirališta, parkova, sportskih, kulturnih i drugih objekata…) se stalno povećavala kako bi pratila rast gospodarstva i životnog standarda stanovništva. Sve je to bilo moguće zahvaljujući stalno rastućoj dostupnosti energije iz fosilnih goriva. No, dostupnost fosilnih goriva sada kreće u suprotnom smjeru. Problem je što nositelji odlučivanja uglavnom to još ne primjećuju dok planiraju infrastrukturu. Čim netko (uglavnom EU fondovi) ponudi novce za razvoj infrastrukture, odmah se rasplamsaju ambicije oko novih projekata. Više detalja na:

Čak i ako se projekt financira 100% sredstvima iz nekog fonda (što obično nije slučaj), troškovi njegova funkcioniranja (održavanje, energija, zamjena nakon dotrajavanja) zauvijek ostaju 100% na teret lokalne zajednice. Kako se brzo približavamo stanju kada ćemo imati malo ili nimalo fosilnih goriva, jasno je da ćemo imati manje turizma (destinacija smo u koju se pretežno dolazi osobnim vozilima ili zrakoplovima), da će biti malo ili nimalo prometnih gužvi, da će biti malo ili nimalo novog asfalta za nove ceste i održavanje postojećih, te da će i sva ostala infrastruktura biti samo manjim dijelom iskorištena. Vjerojatno ćemo se onda zateći u situaciji da imamo puno više infrastrukture nego vlastite sposobnosti da ju financijski i tehnički održavamo. To su teške situacije za lokalne zajednice i u najbogatijim zemljama (raspitajte se o stanju infrastrukture u SAD, no, i u EU se situacija već pogoršava). Infrastruktura propada kada se prihodi zajednice smanjuju, i kada troškovi funkcioniranja infrastrukture nadrastu platežne mogućnosti stanovništva.   

MOGUĆNOST SLOMA FINANCIJSKOG SUSTAVA

  • Poznato je da je danas razina dugovanja u svijetu puno veća nego pred financijsku krizu 2008. godine. Pandemija i njene gospodarske posljedice ovo stanje pogoršavaju na dnevnoj osnovi. Naše su banke uglavnom u stranim rukama i u slučaju financijske krize one će spašavati najprije sebe. Što smatrate da bi trebalo poduzeti u našoj JLS/JRS kako bi se zaštitili od mogućeg iznenadnog sloma financijskog sustava i totalne blokade poslovanja s novcem u zajednici?  

Objašnjenje: Postojeći financijski sustav stvoren je u vrijeme relativno stabilnog gospodarskog rasta u svijetu, i funkcionira dok rast postoji, odnosno, dok se krediti i kamate vraćaju. U tom periodu financijske institucije su uspjele izboriti poziciju najsnažnijeg oruđa za utjecaj na gospodarski i društveni život u praktično svim zemljama svijeta. Hrvatska se svojim nastojanjem da uđe u Eurozonu gura u središte jednog velikog financijskog sustava, pritom mu predajući znatan dio svog financijskog suvereniteta. Više detalja na:        

S ulaskom u Eurozonu, Hrvatska će imati manje, a ne više, mogućnosti da nekim nacionalnim mjerama intervenira u slučaju izvanrednih kriznih stanja, a u interesu svojih građana, osobito onih najranjivijih skupina. Kako nam se (kao i drugima u svijetu) zbog združenog djelovanja klimatske krize i napuštanja fosilnih goriva s velikom izvjesnošću približavaju razna krizna stanja, za njih bi se trebali pripremati, odnosno, jačati svoju otpornost, a to vrijedi i za slučaj iznenadnog sloma globalnog financijskog sustava. Za JLS-e i JRS-e to znači razmatranje alternativa koje mogu funkcionirati lokalno, bez obzira na to što se događa sa stranim bankama. Lokalne valute već postoje svuda po svijetu, pa i u susjednim nam zemljama, kao i LETS sustav za razmjenu, regionalne banke, itsl. Vrijeme za pripremanje tih alternativa je SADA.

PROCES LOKALIZACIJE 

  • Sada znamo da je globalizacija gospodarstva imala pogubne posljedice za naš planet i za onaj dio stanovništva koji ne spada u elitu (velika većina). Lokalizacijom gospodarstva negativni efekti bi se mogli početi smanjivati. Koje bi aktivnosti na lokalizaciji vama bile prioritetne, ukoliko bi dobili povjerenje birača?   

Objašnjenje: Sadašnja planetarna pravila igre odredile su najmoćnije zemlje, uglavnom G20 zemlje. One su odgovorne za 79% GHG emisija. Ono što te zemlje i njihova gospodarstva smatraju važnim obilno se financijski potiče, a ono što im nije važno dobiva malo ili ništa poticaja. Zadnji izračuni MMF-a govore o tome da poticaji za proizvodnju i potrošnju fosilnih goriva iznose globalno oko 5200 milijardi$, odnosno, da predstavljaju 85% svih poticaja za sve namjene svijeta. Pazite, ono što nas ubija kao vrstu dobiva daleko najviše poticaja od svega drugog. Prema tome, lako je naći investitore za prljave projekte – nacionalno i lokalno.

Kako je već jasno da će budućnost svijeta biti puno više lokalna, znači da ćemo naš lokalni komadić svijeta i svoj život u njemu morati sami osmisliti.

Nijedan čelnik JLS/JRS ne bi trebao pokušavati samo iz vlastite glave (a možda i uz diskretnu pomoć lobista) izbacivati ideje koje hoće realizirati. Za osmišljavanje življenja u našoj JLS/JRS trebaju ideje svih. Zato je od velike važnosti spremnost čelnika da uvede nove metode konzultacija s javnosti i nove metode donošenja odluka. Moglo bi se započeti s onim što se već potvrdilo kao dobro, recimo:

Sociokracija kao pokret

Uključen sam u nekoliko organizacija koje primjenjuju sociokraciju. Ponekad nam se jave oni koje zovem “sociokratskim turistima” — osobe koje žele prisustvovati sociokratskim sastancima da vide kako to izgleda…

medium.com

, Skupštine građana, ili neka druga iskustva iz Transition Network, Resilient Cities i drugih mreža suradnje.

MORAL, ETIKA, LJUDSKOST, ODGOVORNOST PREMA DJECI

Za one kandidate koji misle da prvo treba riješiti pandemiju, pa tek onda razmišljati o drugim krizama:

  • Pandemija je snažno uzdrmala svijet i svakog od nas lokalno. No, klimatska kriza je neusporedivo snažniji i opasniji poremećaj od Covida-19, jer ljude može staviti na listu izumrlih vrsta. Za vrijeme pandemije zaustavili smo mnogo toga da bi zaštitili najranjivije – populaciju starijih osoba. Smatrate li da bi bilo prihvatljivo da starija populacija sada ne poduzme apsolutno sve što je potrebno da bi zaštitila populaciju mladih i buduće naraštaje od najveće prijetnje čovječanstvu (koju je dobrim dijelom i sama izazvala i još ju uvijek izaziva)? A za sve što se oko toga može napraviti na raspolaganju nam je samo još desetak godina.
  • Znate li da smo našim dosadašnjim nečinjenjem grubo kršili ljudska prava djece? Ako nas još nitko na to danas ne podsjeća, zato jer ona najugroženija populacija još nije punoljetna, možda će nas na to podsjetiti kada punoljetna postane Prijava povrede ljudskih prava ?

Na kraju

Diljem svijeta ljudi su sve svjesniji da ovako više ne može ići. Postojeći sustav stvara sve više štete ogromnoj većini stanovništva i samoj Zemlji. Zemlja ima svoje mehanizme kojima uspostavlja planetarni red i pritom se ne obazire ni na kakve politike, na centre financijske moći, ni na ljudske želje i zamisli. Zato će postojeći sustav prije ili kasnije kolabirati. Na nama, koji živimo u svojim JLS/JRS, je da prepoznamo ljude koji razumiju procese koji se događaju oko nas, i koji imaju sposobnost i energiju da mobiliziraju svoje sugrađane na jačanju otpornosti prema promjenama koje više ne možemo izbjeći (svrha prethodno navedenih pitanja je upravo poticanje rasprava koje bi omogućile prepoznavanje takvih ljudi). To jeste veliki poduhvat, no za sve mlade ljude nema ništa važnije od toga, pa kad je već neizbježan, onda taj poduhvat treba zamisliti i realizirati kao što veseliji festival ideja, druženja, suradnje, maštanja, edukacije, kreacije, zajedničkih akcija, međusobne pomoći, dijeljenja i radosnog napuštanja svega onoga što mora nestati iz naših života da bi se sam ŽIVOT ljudske vrste mogao nastaviti. Ako propustimo i ove lokalne izbore da krenemo u sudbinski najvažniji poduhvat današnje generacije odraslih u korist vlastite djece – na napuštanje fosilnih goriva i jačanje otpornosti na vanjske krize – mogao bi se dogoditi sramotni apsurd: naša djeca bi imala veće izglede za opstanak ako bi što prije nastupila „mračna vremena“ post civilizacijskog kolapsa (sve dosadašnje civilizacije su propale), nego da se nastavi ovo što sadašnja civilizacija radi!

Zoran Skala, Siječanj 2021.

Zoran Skala

Zoran Skala

Zoran Skala je punih deset godina s novinarom Sašom Vuksanom na Radio Rijeci pripremao emisiju Skalanada – u potrazi za novom normalnosti. Cilj te emisije je bio da upozori javnost na brza pogoršanja prirodnih uvijeta na Zemlji, uzrokovanih ljudskim djelovanjem, koja sada ugrožavaju opstanak i ljudskoj vrsti. Primarni uzrok devastiranja planete je dominirajući gospodarski model koji traži stalni rast i koji bi trebalo napustiti što prije. Emisija je donosila primjere iz cijelog svijeta o održivim rješenjima iz praktično svih segmenata života ljudi, kao putokaz za tranziciju prema življenju bez fosilnih goriva, u skladu s prirodom i u uvjetima pravednosti prema svima. Po struci Zoran je diplomirani inženjer strojarstva. Radio je najprije kao projektant plinskih sustava, pa u petrokemiji, a u mirovinu je otišao kao prostorni planer za domenu održivosti. Završio je PDC i član je tranzicijske inicijative TIKO na Krku, kao i Tranzicijskog središta za Hrvatsku.